Proklet bio Walte Disney
Prođe tako neki period i ne objavim ništa, a u glavi hiljadu misli,
ideja, stavova, koje treba pretvoriti u pisane ili otkucane rečenice.
Inspiraciju za ovaj tekst sam dobila, razmišljajući o ženskom mozgu
tj njegovom rezonovanju i ponašanju žena u vezama, u skladu sa njegovim
funkcionisanjem.
Nikako ne prestajem da se pitam, šta je to što žene čini tako
privrženim muškarcima u vezi, npr toliko, da su u stanju da se ne viđaju
danima sa prijateljicama, dok je njima svako viđenje sa prijateljima
zabava i događaj koji bi stavili kao prioritet u životu.
Takođe, pitam se šta je to što nas žene održava, da mislimo o
sopstvenim vezama, kao da je to - to, da je to prava stvar, da zapravo
je to svrha življenja - naći u ovoj džungli od planete osobu koju voliš,
udaš se, rodiš decu i tako brineš o porodici.
Kada razmišljam o ovom poslednjem pitanju, sve mi se više čini
realnijim, da je to jedna izmišljena priča koja je kulminirala u
kapitalističkom periodu, kada je svrha ženskog bića bila da svojom
brigom (koja se ogledala u zadovoljavanju svih potreba muškarca) olakša
muškarčev rad u nekoj fabrici ili rudniku, kako bi dotični gospodin
mogao da stvara novac kapitalisti koji ga je zaposlio. Ukratko, žene su
bile samo jedna karika u nizu, koja je omogućavala veći priliv novca.
Da, sve više mislim da se mit o romantičnoj ljubavi odatle izrodio i
pustio duboko svoje korene toliko da je i u savremenom svetu aktuelan.
Sve je to lepo, kada se racionalno misli i shvati, ali šta mene onda
sprečava, ako već znam da je u pitnju samo MIT i veličanstvena ideja
zluradih kapitalista, da odustanem od te priče i da budem sama ili bar
da se ne borim da očuvam odnos sa muškarcem koji mi ne odgovara i da
nađem drugog, trećeg, petog??? Čemu borba za ljubav?!
Zašto se truditi da se prilagođavaš nečijim osobinama, koje ti
zapravo mnogo smetaju i živiš u zabludi da će se taj neko promeniti? Taj
odgovor još nije gost mog uma. A promene nema! Ljudi ne menjaju svoje
karakterne osobine i temperament. Zato ostaješ i prihvataš tu osobu
onakvu kakva je i životariš, misleći da činiš pravu stvar za sebe i
svoju budućnost, za koju misliš da ima perspektivu baš sa tom osobom.
Misliš da ono snažno osećanje ljubavi zapravo životna snaga koja te
pokreće, ali kada bi se na jedan papir stavile dobre i loše strane tog
osećaja ili ne daj bože dodala patnja koja se naplaćuje sa sve kamatom
posle prekida te ljubavi, koji je reciprocitet u pitanju? Šta prevagne,
dobro ili loše?
Sve je počelo od trenutka kada su nas 'posadili' pred televizore i
puštali nam 'Diznijeve' bajke, sa svim mogućim princezama i prinčevima,
koji su simulirali ovaj mit romantične ljubavi. Nama je od malih nogu
usađena priča, o dvoje ljubvnika koji odlaze u suton srećni, zadovoljni,
sa poljupcem na kraju u neko savršenstvo od života. Tom savršenstvu je
prethodila dvočasovna borba sa zlim silama, ali dobro uvek pobeđuje i
srećan kraj je uvek zagarantovan. Znači mala ja, je još tada imala
priliku da se susretne sa pričom o ljubavi koji je u stvari BAJKA! :)
Većina nas ide nekim utabanim putem, misleći da to tako treba da se
odvija u životu. U stvari smo robovi društva, kojima su mladost i
starost ekvivalentni. Ova snaga i energija koju kao mladi posedujemo je
neiskorišćena ili se koristi za beznačajne stvari koje život ne menjaju
na bolje ili smo umišljeni da menja.
U potrazi za pokretačem, misliću o ovome i ako nekada budem pronašla
odgovor na sva pitanja koja me muče povodom ove tematike, razglasiću ga
na svim mogućim mestima, pa možda dopre do nekoga i bude korisno nekome.
Do tada, biću zadovoljna time što je bar žena u dobu u kome živim
koliko-toliko emancipovana, prosvećena i ima, zastupa i zalaže se za
svoja prava u društvu.
Tolerancija i borba za ljubav, su stanovnici mog sveta. Potrebno je
vreme i iskustvo, da bi se uočile greške ili možda stekle nagrade u vidu
ostvarenosti života. Na kraju svega, ostaju suštinsko sporni pojmovi i
potraga za odgovorima i idejama.
Comments (2) Posted to Генерална 04/28/2012 Edit