Ko je ubio čaroliju?
01/04/2012
Setih se kako je to nekada izgledalo, pre samo desetak godina. A onda se
pogledam danas i shvatim da me je izgleda neko ili sam ja sebe gurnula u
ovaj ogorčeni svet 'matoraca', koji bez ikakve euforije doživljavaju
nekakvo računanje vremena, jedan broj više od broja prethodne godine ili
šta već može da predstavlja priča o svetskom prazniku zvanom - Nova
godina.
A nekad je bila prisutna ona čudesna dečija tenzija u stomaku pri
pomisli na 1. januar. Radovanje raspustu, radovanje susretu sa Deda
Mrazom i paketićima u firmama gde su roditelji radili, novogodišnje
predstave, šarenilo u gradu, prskalice, baloni, maske, fantastični
raznobojni ukrasi koji krase zelene jelke u dnevnoj sobi toplog doma. Da
ne pominjem predivne praznične obroke, koje je samo majka umela da
spremi po mom ukusu. Od sve te radosti i sreće ostala je uspomena koja
se kroz maglu nazire pred očima, bocka ih i tera na plač.
Gde je nestala ta magija bre?!
Sreća, ko je to? Praznina ovde.
Sreća, ko je to? Praznina ovde.
Počnimo redom.
- Kakvo crno radovanje raspustu kad me odmah posle praznika čeka katastrofa na fakultetu. Gomila knjiga, ispita, ludnica u mozgu, mnogo obaveza i nervoza pri razmišljanju o istim.
- Deda Mraz, pretvoren u biznis. Iznajmljivanje njegove pojave može se priuštiti za nekoliko hiljada dinara. Izlizani crveno beli klišeu jedan odvratni! Ti (više ili za sada) za mene ne postojiš.
- Firme, paketići? Roditelju, rođače, plati sve one drangulije sa sve plastičnom ukrasnom kesom, pa obraduj svoje dete, nema ništa za dž, treba da ostane za nas u firmi da se počastimo nekom flašom vina, rakije i piva, znaš ono red je da se i neko prasence organizuje za direktora i njegovu svitu!
- Za predstave sačekajte da se snime svi filmovi o pederima, fudbalu, sexu, nasilju, da se snime sve reklame , da se gostuje na svim mogućim i nemogućim emisijama, da se pojavi na što većem broju žuraja, pa tek onda poštovani umetnici glumci možda izdvoje svoje vreme da obraduju mališane za vreme praznika, za neku siću u nekom raspalom domu kulture.
- Jao a ukrasi po gradu, to je tek priča. Svake godine na istom mestu u isto vreme, obasjavaju pustoš. Svake godine po jedan red lampiona 'izumire' ali dok ostali rade, nema problema, biće to dobro za još jednu deceniju. Pobogu! Pare treba da se štekaju, mora doći Brega ili neko sličan njemu i za sledeću gradsku manifestaciju.
- Prskalice i baloni? Ko to još koristi? Treba bre da pucaaaaaaa! Petarde (bombe) od najmanje do najveće. Simuliranje ratnog stanja bato, da se zna gde dolazi ta Nova godina mamu joj! Srbija!!! (paćenici.)
- 'Šareni ukrasi na jelci? Kao prvo to je fuj. Znaš jelka treba da bude u jednom koloritu, to je tako ''fešn'', a i ako ima dva komplementarna kolorita može da prođe. Srebrnu i zlatnu nikako ne treba mešati na jelci, jer bi mogla da doživi heart attack. Nikako ne treba da bude prirodna, zato eno kod Žutih ima plastičnih koliko god poželiš.' - reče jedna trendseterka. Elem, ja sam svoju sama okitila i u jednom trenutku mi je lepa, (kad uložim napor da joj se radujem) u drugom mi već izgleda kao nakićena ciganska mlada, na kojoj jadno vise zlatno-crveni ukrasi.
- Topli dom, majka, otac, obroci? Ove godine je i to izostalo kod mene. Ja sam porasla, neki novi klinci (unučići) su došli na red. Neka uživaju. Lepo je biti dete.
Nije mi cilj da budem mrgud do kraja života, koji će koristeći se
sarkazmom i ostalim maskama 'kul' čoveka, pljuvati po događajima koji
treba da služe za okupljanje porodice, za radost i za uživanje. E onda
nakon celokupnog ovog razmišljanja i užasnog raspoloženja, zgrabim jednu
stvar iz teta Pandorine kutije, a to je NADA. Zgrabim je ja tako i
priželjkujem da se novogodišnja čarolija jednom vrati u moju dušu.
Smatram da će se to desiti kada budem imala svoje dete/decu. Tada ću
imati nekoga ko je u stanju da primi i da tu magiju novogodišnjih
praznika, nekoga ko je na nivou tog zadatka. I potrudiću se svim silama
da i meni i njemu/njima ta magija ostane do kraja života, zato što vredi
i daje životu neki smisao. Matori ljudi oko mene to nisu u stanju da
urade. Ili im je kao i meni to veče besmisleno i imaju neka preča posla,
ili kupuju najbolju moguću odevnu kombinaciju za to veče i pripremaju
svoje jetre za veličanstveni susret sa CH3CH2OH i odlaze na proslavu. I kao srećni su. I kao svima žele najbolje i najlepše želja da im se ostvare. Yeah, yeah.
Tako zarobljena u ovom svetu matoraca, čekam da mi dođe neko majušan, ko
će zaista promeniti sve i svemu dati smisla, jer niko do sada to nije
mogao da učini za mene sada u ovim sve poznijim godinama. A do tada, za
sve novogodišnje praznike, u duši ću biti nacrtana gospođa ispod. Divno.
Srećna Nova 2012. godina.
Lav en pis.
6 Comments Add your own
1. stepskivuk | 01/04,2012
Tacno i istinito.
Nistga ne bih dodao niti oduzeo.
Otimam se od svetine,ali ne mogu poreci da su uspeli gotovo sve radosti da ubiju.
Pozdrav!
2. anam | 01/04,2012
Euforiju praznika nosimo u sebi.
Treba naučiti radovati se malim stvarima, i smejati se sa nekim...
Okićena jelka, svetlucanje svećica, iščekivanje ponoći... sve daje vrcavu radost nečeg što se ipak dogadja samo jednom godišnje:))
3. dalia | 01/04,2012
Tako si to zanimljivo i nažalost tačno opisala... Na sreću Nova godina je za mene ponovo postala čarobna od kako imam svoju djecu, pa se ja trudim da im od svakog prazničnog, ali i neprazničnog, dana stvorim čaroliju.
4. noname | 01/04,2012
stepskivuk hvala na komentaru :)
anam slazem se sa tobom, ali meni ove godine to nije poslo za rukom, ni u jednom trenutku...
dalia e to je upravo ono cemu se ja, kao sto sam i napisala, nadam :))
pozdrav svima vama :)
5. sanjarenja56 | 01/04,2012
Odlično si ovo napisala. I matorci bi tu čaroliju, oni koji nisu ubili čaroliju u sebi, ali ovo novo ludo i ružno vreme nosi previše onog što ukalja svaki praznik,. svaku lepu zgodu.
6. noname | 01/04,2012
Hvala! Nazalost je tako, koliko god se mi trudili da bude drugacije, ne ide nam. Ali odrzava nas nada za nekim boljim danima :)
Leave a Reply